Priče o Deda Mrazu za decu: 3 kratke priče za laku noć
Tri kratke priče o Deda Mrazu za decu, napisane za čitanje pred spavanje. Svaka traje tri do četiri minuta, a u svakoj se pojavljuje mali irvas Zvonko. Čitajte ih jednu po jednu, decembarskim večerima, ili sve tri odjednom kad niko neće da spava.
Pismo koje je putovalo kroz sneg
Nina je imala pet godina i jedno veliko pitanje: kako pismo stigne do Severnog pola?
„Ide poštom“, rekla je mama.
„Ali pošta je daleko“, rekla je Nina, „a Severni pol je još dalje.“
Zato je pismo napisala najlepše što je znala. Nacrtala je jelku, sebe i svog mačka Mrvu, a na vrhu je velikim slovima napisala: DRAGI DEDA MRAZE. Ujutru su ga zajedno ubacile u sanduče. Nina je dugo gledala crveni poklopac. „Srećan put“, šapnula je.
Te noći pismo je ležalo u vreći sa stotinu drugih pisama. Bilo je tu pisama iz Niša, iz Subotice i iz jednog malog sela ispod Zlatibora. Putovala su zajedno, kamionom, pa vozom, pa avionom iznad oblaka. Na kraju puta čekale su ih saonice. Irvasi su frknuli, zvončići su zazvonili i saonice su zaplovile kroz sneg.
Vetar je bio jak. Ninino pismo je ispalo iz vreće i zavrtelo se u vazduhu kao pahulja.
„Stanite!“ viknuo je najmanji irvas, Zvonko. Okrenuo se, uhvatio pismo zubima i pažljivo ga vratio u vreću. Papir se malo nakvasio, ali crtež mačka Mrve ostao je ceo.
U radionici na Severnom polu bilo je toplo i mirisalo je na cimet. Deda Mraz je sedeo za velikim drvenim stolom, sa naočarima na vrhu nosa, i čitao pismo po pismo. Kad je otvorio Ninino, nasmejao se. „Vidi ovog mačka“, rekao je vilenjacima. „Mora da je veoma važan.“
Pročitao je da Nina ume da veže pertle, da pomaže baki da zaliva cveće i da bi za Novu godinu volela knjigu o zvezdama. Uzeo je pero, umočio ga u crveno mastilo i počeo da piše odgovor.
Nekoliko dana kasnije Nina je na prozoru pronašla kovertu sa svojim imenom. Na pečatu je bila pahulja, a papir je bio hladan, kao da je tek stigao sa severa. „Draga Nina“, pisalo je, „tvoje pismo je stiglo. Malo je putovalo kroz sneg, ali Zvonko ga je spasao. Pozdravi Mrvu.“
Nina je privila pismo uz sebe. Sad je znala odgovor na svoje veliko pitanje: pismo uvek stigne kad ga neko čeka.
Irvas koji se plašio visine
Na Severnom polu živeo je mali irvas Zvonko. Imao je meko smeđe krzno, zvončić oko vrata i jednu tajnu: plašio se visine.
Svi irvasi su učili da lete. Zaletali su se niz snežni breg, skakali i polako se dizali ka zvezdama. Zvonko bi svaki put stao na ivicu, pogledao dole i vratio se. „Sutra“, govorio je. „Sutra ću sigurno.“
Jedne večeri pred Novu godinu Deda Mraz je izašao pred štalu. „Jedan poklon je ostao u radionici“, rekao je. „Kuća u koju ide je duboko u šumi, između gustih jela. Veliki irvasi tuda ne mogu da prođu.“
Svi su pogledali Zvonka. Zvonko je pogledao svoja mala kopita.
„Ne moraš da letiš visoko“, rekao je Deda Mraz tiho. „Leti nisko, tik iznad snega. Ja sam pored tebe.“
Zvonko je duboko udahnuo. Napravio je jedan korak, pa drugi, pa skok. Sneg je ostao ispod njega. Leteo je! Nisko, tik iznad snega, između jela, baš kako je Deda Mraz rekao.
Kuća u šumi bila je mala, sa jednim osvetljenim prozorom. Unutra je spavao dečak Luka, a pored kreveta su stajali šoljica mleka i crtež: irvas sa zvončićem. Deda Mraz je ostavio poklon pod jelku, a Zvonko je dugo gledao crtež. „To sam ja“, šapnuo je.
Na povratku je Zvonko leteo malo više. Pa još malo. Kad su stigli kući, bio je iznad oblaka i više se nije plašio.
„Kako si to uradio?“ pitali su ga drugi irvasi.
„Napravio sam prvi korak“, rekao je Zvonko. „Posle je bilo lakše.“
Ujutru je Luka pronašao poklon i trag malih kopita u snegu ispred prozora. Niko mu nije verovao da je tu bio irvas. Ali on je znao.
Vilenjak koji je zaboravio ime
U radionici Deda Mraza najmlađi vilenjak zvao se Pahuljko. Bio je brz, vredan i veoma rasejan. Njegov posao bio je da na svaki poklon zalepi kartončić sa imenom deteta. Lepio je i pevušio: „Marija, Stefan, Ana, Vuk…“
Jednog dana, kad je posao bio skoro gotov, Pahuljko je primetio paketić bez kartončića. Bio je umotan u plavi papir sa zvezdicama, a unutra je nešto tiho zveckalo.
„Čiji si ti?“ upitao je paketić. Paketić, naravno, nije odgovorio.
Pahuljko se uplašio. Ako ne zna čiji je poklon, neko dete ga neće dobiti. Potrčao je do Velike knjige dobre dece, najveće knjige na Severnom polu, i počeo da lista. Strana po strana, ime po ime. Uz svako ime pisalo je nešto lepo: „Naučila da vozi bicikl.“ „Podelio užinu sa drugom.“ „Hrabro otišla kod zubara.“
Pahuljko je čitao i zaboravio da žuri. Bilo je toliko dobre dece, i svako je bilo dobro na svoj način.
Kasno uveče došao je Deda Mraz i seo pored njega. „Šta tražiš, Pahuljko?“
„Ime za ovaj paketić“, priznao je vilenjak. „Izgubio sam kartončić.“
Deda Mraz je uzeo paketić, protresao ga i oslušnuo. „Ovo su zvezdice za kalendar dobrih dela“, rekao je. „A ja se tačno sećam ko ih je poželeo.“ Okrenuo je knjigu skoro do kraja i pokazao prstom: „Mila, šest godina. Svako veče pomaže tati da postavi sto i želi da broji svoja dobra dela.“
Pahuljko je napisao novi kartončić najlepšim slovima koja je znao i zalepio ga dva puta, za svaki slučaj.
„Deda Mraze“, upitao je posle, „kako pamtiš sva ta imena?“
Deda Mraz se nasmejao. „Ne pamtim ih glavom, Pahuljko. Pamtim ih srcem. Svako dete je jedno, i svako ime je važno.“
Od tog dana Pahuljko nije zaboravio nijedno ime. Pre nego što zalepi kartončić, uvek ga pročita naglas, da ga čuje i paketić.
Kako da priča bude još lepša
- Ime vašeg deteta: umesto Nine, Luke ili Mile izgovorite ime svog deteta. Deca se ozare kad čuju sebe u priči.
- Neka dete smisli kraj: šta je Nina dobila, kuda je Zvonko leteo sledeći put, šta je bilo u paketiću.
- Crtež posle priče: neka dete nacrta Zvonka ili Pahuljka i stavi crtež u pismo Deda Mrazu.
- Svetlo sa jelke: ugasite veliko svetlo i čitajte uz lampice. Priča odmah zvuči drugačije.
Priča o Pahuljku i zvezdicama je zgodan uvod u kalendar dobrih dela: posle priče dete zalepi prvu zvezdicu.
Kako je nastala priča o Deda Mrazu
Priča o dobrom starcu koji deci donosi poklone počinje sa Svetim Nikolom, biskupom iz Mire koji je živeo u 4. veku i tajno darivao siromašne. Iz te legende nastao je holandski Sinterklas, a od njega, u Americi, Santa Klaus sa saonicama i irvasima. Kod nas poklone za Novu godinu donosi Deda Mraz, čije ime podseća na ruskog Deda Moroza. Ko još donosi poklone deci u Srbiji i kojih dana, pročitajte u članku Deda Mraz, Božić Bata i Sveti Nikola. A Džon R. R. Tolkin je svojoj deci godinama pisao ilustrovana pisma u ime Deda Mraza; o tome je članak Tolkinova pisma od Deda Mraza.
Priča u kojoj je glavni junak vaše dete
Najlepša priča o Deda Mrazu je ona u kojoj je glavni junak vaše dete. U pismu od Deda Mraza on zove dete po imenu, zna koliko ima godina i iz kog je mesta, pohvali ono što je ove godine naučilo i kaže da je želja stigla, baš kao Nini u prvoj priči. Uz pismo stižu koverta sa imenom, sertifikat dobrog deteta i kalendar dobrih dela. Kako pismo izgleda, pogledajte u članku pismo od Deda Mraza: tekst i primer, a ako vam treba nešto brzo i besplatno, napravite čestitku od Deda Mraza sa imenom deteta.
Česta pitanja
Koja je dobra kratka priča o Deda Mrazu za decu?
Za najmlađe je dobra priča „Pismo koje je putovalo kroz sneg“: devojčica Nina šalje pismo Deda Mrazu, mali irvas ga spase u snežnoj oluji, a Deda Mraz joj odgovori. Kratka je, topla i završava se pismom koje stiže.
Koliko traje čitanje jedne priče?
Svaka priča se čita tri do četiri minuta, taman pred spavanje.
Za koji uzrast su ove priče?
Za decu od tri do osam godina. Najmlađima ih možete skratiti, a starija deca mogu da ih čitaju sama.
Odakle potiče priča o Deda Mrazu?
Od legende o Svetom Nikoli, biskupu iz Mire iz 4. veka, koji je tajno darivao siromašne. Iz nje je nastao holandski Sinterklas, a od njega američki Santa Klaus. Kod nas poklone za Novu godinu donosi Deda Mraz, čije ime podseća na ruskog Deda Moroza.